Ova kompozicija ima određenu simpatičnost usađenu u nasumce poredane objekte na svojim policama. No ne dajte da vas zavara. Ono što nam čini hormone (i enzime) divljim, a možda niste primjetili, je divovska preparirana pastrva, koja bode u oči kao Ahabov harpun. Nadrealno ploveći bijelim zidom, nad našim glavama, gledajući izgubljeno u daljinu, tužno sanja o mrijestilištu, na koje se nikad neće vratiti. Tragična sudbina ove ribe obilježava autohtonost bizarnosti našeg društva. Rustikalna atmosfera je dočarana stolnjakom na prugice koje ne pašu astigmatičarima. Prizor upotpunjuju nestabilni artefakti na objektu naše žudnje, dok mali pejzaž na zidu priziva prašnjavo kihanje, iako se sve doima poprilično čisto i uredno.
