Rustikalne nakaze

Ovaj rustikalno-nakazni, prirodni, rukom rađen namještaj ima jedinstvenu priču.

 

Izgledno neudobni, ovi stolci kao da stižu iz neke paralelne dimenzije, u kojoj vladaju beskralježnjaci. Dizajnirani poetikom pseudopodija, velika važnost je data ergonomiji anatomije ameba. 

Svaki čas očekujemo da se rastvore i otpuhnu svoje spore na sve strane svijeta, nebi li svoju egzistenciju posijali unaokolo. Šuma iz horora rađa abominacije.

Zov prirode je jači od svega, a gljive su se u simbiozi s glistama rasprostranile i mutirale u stotine sojeva.

 Kada crvi pronađu put ka danjem svjetlu, bit će veselo i vrlo estetski zanimljivo. Trulež i raspadanje mrtvog drveća osjeća se preko monitora, plač mladih stabala para zrak: "mamaaaa... tataaaaa..."

Kao odsječena debela mesa demona, sa vlastitim rahitičnim nogicama, stolovi i stolice su spremni za Veliki ritual. Savršen namještaj za prizivanje Baphometa u crnoj misi. Još samo fekalije i krv mladih djevica da upotpune doživljaj. Šuma će gorjeti, dugo u noć.

I stolci, na kojima će prisutni sjedati. Dozvat će sparinu, te smrad plijesni i paljevine tjerati malim sobnim ventilatorom. 

Pitoreskno zatupljivanje čula

Ljupkost kojom isijava ova kompozicija je nepodnošljiva. Porculanski pingvini i miomirisne svijeće između ružičastih orhideja. Cigla na cigli, tanjuri na zidu. Opsesivno kompulzivni poremećaj nasumičnog slaganja predmeta, slučajno pronađenih na bakinom tavanu. Ili ispod kreveta. Ili u kuhinji. 

Što više reći nego - oh.

Mrijestilište

Ova kompozicija ima određenu simpatičnost usađenu u nasumce poredane objekte na svojim policama. No ne dajte da vas zavara. Ono što nam čini hormone (i enzime) divljim, a možda niste primjetili, je divovska preparirana pastrva, koja bode u oči kao Ahabov harpun. Nadrealno ploveći bijelim zidom, nad našim glavama, gledajući izgubljeno u daljinu, tužno sanja o mrijestilištu, na koje se nikad neće vratiti. Tragična sudbina ove ribe obilježava autohtonost bizarnosti našeg društva. Rustikalna atmosfera je dočarana stolnjakom na prugice koje ne pašu astigmatičarima. Prizor upotpunjuju nestabilni artefakti na objektu naše žudnje, dok mali pejzaž na zidu priziva prašnjavo kihanje, iako se sve doima poprilično čisto i uredno.

Viktorijanski praznik zombija

Dan kada izlaze iz starih ormara, prašnjavih kauča i komoda, stolnjaka isprepletenih paučinom.

Pepeljastog tena, sjede oko stola, kartaju bridž. 

90% lustera ne radi, svjetlo je slabo, prožeto jezom.

Od tapeta se jedva diše, klaustrofobični su ti zombiji.

Horor II

Neki čudni jezivi trnci mi prolaze duž leđne moždine pri pogledu na ovu kompoziciju.
Pogled na prašnjavi kauč mi stimulira taktilna osjetila. Umalo da mogu osjetiti zapinjanje jagodica prstiju.
Miris tufine i nevinih gljivica se može osjetiti na jeziku, dok antena s televizora upućuje na nesretno živo biće na komodi. <3